nedjelja, 12. lipnja 2016.

Uvod

Svi smo se bar jednom našli u situaciji kao na sledećoj slici ili bar nekoj sličnoj situaciji. I većina je od prvih školskih dana slušala o pravilnom položaju tela prilikom sedenja u učionici, pa i prilikom upotrebe računara. Ali da li ste znali šta je ergonomija? Nauka koja se bavi proučavanjem interakcije između čoveka i mašine naziva se ergonomija. Pri tom se ne misli samo na upotrebu računara i dizajn računara, već svih uređaja. Ljubitelji automobila znaju koliko je važan dizajn unutrašnjosti automobila prilikom vožnje. Već i samo postojanje posebne nauke koja se bavi proučavanjem relacije čovek-mašina, govori nam o važnosti uticaja mašina na život i zdravlje svakog pojedinca.
S obzirom da ljudi danas provode dosta vremena uz računare (na poslu, u školama, ali i kod kuće) uvek je dobra prilika da se podsetimo pravilnog položaja tela čoveka u odnosu na računar.
Ergonomija se uglavnom shvata kako je to definisano u prethodnoj definiciji. Ipak, ona, u suštini, ali i sadržajno jeste multi i interdisciplinarna nauka koja se bavi sistemom čovek-mašina kako bi se mašina prilagodila čovekovim bio-psiho-socijalnim ograničenjima i zahtevima kako bi upotreba mašine bila efikasnija, bezbednija i pouzdanija. Pod pojmom mašina podrazumeva se svaki materijalni predmet sa kojim čovek dolazi u dodir prilikom obavljanja nekog posla, tako da je mašina tastaura računara, obična olovka, ali i lokomitiva, automobil, avion itd. Na početku nastanka ove nauke, neposredno posle Drugog svetskog rata, akcenat je bio na prilagođavanje mašine (shvaćene na prethodan način) ljudskom telu i njegovim ograničenjima. Ipak, danas se ne može zanemariti da čovekova psihička i socijalna ograničenja, potrebe, zahtevi mogu biti takođe limit u korišćenju nekog sredstva i da i njih treba učitavati prilikom projektovanja tehničkog sredstva ili tehničkog sistema.
Nastanak ergonomije se vezuje za brzi razvoj tehnike i tehničkih sredstava koja su bila sve savršenija i efikasnija, ali se onda javio čovek kao onaj koji svojim ograničenjima postaje limitirajući faktor njegovog razvoja. Na primer, tehnički uzevši neko najsavršenije sredstvo nije „ergonomsko“ ako ga čovek sa svojim bio-psiho-socijalnim karakteristikama ne može da efikasno koristi i to je danas limitirajući faktor tehničkog i tehnološkog razvoja.
Ergonomijom se danas bave biolozi, antropolozi, psiholozi, sociolozi…, ali sva znanja koja nosi svaka od nabrojanih i ne nabrojanih struka ne znači ništa ako se ne integrišu u skup jedinstvenih i usklađenih zahteva kooji se moraju postaviti pred projektanta ili dizajnera tehničkog sredstva da bi ono zadovoljilo sve potrebe i zahteve čoveka.
Jednostavan primer primene ergonomije je stolica za sekretaricu:

  • Visina sedišta može da se podešava – da noge ne bi visile već da dodiruju (tj da se oslanjaju) na pod.
  • Da ima rukohvate da prilikom kucanja na tastaturi nadlaktice budu oslonjene, da se ruke i ramena manje zamaraju.
  • Naslon stolice treba da pridržava deo kičme u lumbalnom delu.
  • Stolica treba da ima mogućnost okretanja u krug da bi se mogao opsluživati sto koji je u obliku ćiriličnog slova „G“ – jedan deo računarski drugi deo za pisanje…
  • Stolica treba da ima točkove da se malim odgurivanjem nogama može prići nekom bližem ormanu bez ustajanja i sl…

Ergonomski uslovi za rad na računaru

Ako ste već prisiljeni (ili volite) da provodite mnogo vremena za računarom prilagodite svoju radnu okolinu ergonomskim zahtjevima.
Neznatnim ulaganjima eliminisaćete bar neke od opasnosti dugotrajnog rada za računarom.
Elementarni ergonomski zahtjevi, koje treba ispuniti, minimiziraju nepravilan položaj tijela i nepotrebno naprezanje očiju. Ovo su uslovi bez kojih svaka dalja diskusija i bilo kakve vježbe gube smisao.
Dakle, prije bilo kakvog vježbanja daćemo dva preduslova koja morate zadovoljiti da bi bezbjedno po zdravlje mogli da dugotrajno koristite računar.
To su
 1.Radna stolica i radni sto i
 2.Osvjetljenje radnog prostora

Prilično je teško tačno odrediti optimalnu udaljenost na koju monitor treba postaviti, ali razna su istraživanja pokazala da je to oko 60 cm. Do ove se vrijednosti došlo razmatranjem udaljenosti na kojoj naš pogled konvergira kada ne gledamo u neki određeni objekt (npr. kada gledamo u nebo ili pri gledanju u potpunom mraku). Pri toj udaljenosti (engl. resting point of vergence) zamor očiju je najmanji. Kod većine ljudi ona iznosi oko 110 cm pri gledanju ravno i oko 90 cm pri gledanju prema dolje s nagibom od približno 30 stupnjeva. Gledanje u konkretne objekte na udaljenosti značajno manjoj od ove izaziva zamjetan zamor očiju. Potrebno je udaljenost od monitora što više približiti opisanim vrijednostima.

Postoje desetine tipova stolica i stolova i Vi ih pažljivo birajte u zavisnosti od Vaših navika pri sjedenju. Bitno je da Vam stolica omogući pravilan položaj pri radu.
Kako podesiti stolicu, podmetač za noge i položaj ruku ako želite da se zavalite u stolici
Kod izvora svjetla ponekad je nemoguće ostvariti ostvariti idealnu osvjetljenost predstavljenu gornjom slikom.
Zato ćemo malo prokomentaristi uslove, a Vi ih maksimalno prilagodite vašem okruženju.
Treba obezbjediti da površina ekrana monitora nije direktno izložena izvoru svetlosti. Kod većine korisnika, navedeni uslov nije zadovoljen, pa u ekranu mogu vidjeti odraz prozora ili nekog lokalnog izvora svijetla. Prisutnost "odraza" znatno smanjuje čitljivost i izaziva dodatni napor očiju.
Prije nego što definitivno postavite monitor, pogledajte na površinu ekrana u trenutku kada je monitor isključen. Provjerite da li se na ekranu monitora odražavaju prozori u prostoriji, a potom uključite i sve izvore svjetlosti, te pogledajte da li se i oni odražavaju na ekranu.
Ova procedura je nešto složenija kod TFT ekrana (koji su sada standard), ali shvatili ste princip, na ekranu ne smije doći do pojave "odraza". Pri tome je bitno da monitor posmatrate iz ugla iz koga inače posmatrate monitor (radni položaj).
Pokušajte da pronađete položaj kod koga ekran nije izložen dodatnim izvorima svjetlosti.