Koncepcijska se ergonomija bavi oblikovanjem ergonomskih mjera u samom početku konstruiranja nekog radnog sustava. Upravo zbog toga je ta vrsta ergonomije najbolja. Zbog pravila „bolje spriječiti nego liječiti“ ona je i nejeftinija.
Ova ergonomija obuhvaća zadatke poboljšanja uvjeta života i rada na dva područja:
1.) područje humaniteta
2.) područje ekonomičnosti
Na području humaniteta ergonomija mora: smanjiti opterećenje radnika, smanjiti opasnosti pri radu, omogućiti odmor, povećati zadovoljstvo i zainteresirati za rad te učiniti rad ugodnim. Bitno je da se postigne smanjenje oštećenja zdravlja pri radu, poboljšanje zaštite pri radu, smanjenje štetnog utjecaja okoline i olakšano izvođenje rada.
Zadaće ergonomije iz perspektive ekonomičnosti su: zgusnuti sadržaj rada, povećati preciznost rada, ubrzati radni ritam, osigurati izvodljivost rada, smanjiti zahtjeve pri radu, smanjiti troškove, olakšati odlučivanje, poboljšati spoznaju informacija i iskorištenje vremena. Ergonomija mora omogućiti i povećanje motivacije, kvantitete i kvalitete rada. Da bi se mogli ispuniti navedeni zahtjevi, od njih se moraju oblikovati ergonomske mjere koje nastaju kao općeniti rezultat sistemske ergonomije.
2. Sistemska ergonomija
Sistemskoj je ergonomiji zadaća voditi brigu o načelnom usklađivanju funkcija jednog proizvodnog sustava. Ona se brine o personalnim i strojnim funkcijama pri kojima čovjek u proizvodnom sustavu ne smije biti niti premalo niti previše opterećen. Sistemska ergonomija ne vodi računa samo o nekim dijelovima sustava (npr. čovjek, stroj, okolina), nego o cjelokupnom sustavu i pri tome obuhvaća sve dimenzije radnog sustava koje inženjer mora praktički realizirati.
Prema B. Doring-u (Systemergonomie bei komplexen Arbeitsystemen) sistemska ergonomija ima nekoliko interesnih područja:
1.) oblikovanje organizacije radnog sustava
2.) organizacija tijeka (procesa) radnog sustava
3.) oblikovanje radnog mjesta
4.) oblikovanje radnog područja
5.) oblikovanje radne okoline
6.) izbor i školovanje osoblja
Podloga sistemske ergonomije jest koncepcijska eronomija. Nakon što se koncepcijski ustanovi situacija, sistemska ergonoija odlučuje o koracima koje je potrebno poduzeti. Sistemska ergonomija je svojevrstan metodičan, tehnološki postupak koji se izvodi prilikom razvijanja nekog radnog mjesta, i to u najranijem razdoblju razvoja nekog proizvodnog sustava u cjelini, kao strategija odluke. Međutim, njene funkcije nisu samo operativne funkcije usklađivanja sustava čovjek-stroj-okolina, nego se one odnose i na sve probleme koji se tiču čovjeka u budućem radnom sustavu koji se sada planira. Prilikom provođenja funkcija sistemske ergonomije valja stalno imati na umu čovjekove psihofizičke mogućnosti.
3. Korektivna ergonomija
Korektivna ergonomija javlja se u kasnijem razdoblju realizacije ili korištenja radnog sustava. Budući da je to ipak samo naknadno ispunjenje ergonomskih zahtjeva, ona je manje uspješna i u isto vrijeme skuplja od prethodno navedenih vrsta ergonomije. Bitna činjenica koja slijedi korektivnu ergonomiju jest da, budući da ona stupa na snagu kada je sustav barem dijelom završen, ona podliježe mnogim ograničenjima. Velike posljedice može imati zapostavljanje ergonomskih načela u razvojnom razdoblju i njihovo uzimanje u obzir tek u fazi korištenja. Međutim, kao što svaka stvar ima dvije strane, tako je i ovdje. Korektivne mjere se temelje na pouzdanim iskustvima do kojih se, istina skuplje, ali zato lakše dolazi nego što bi to bilo moguće u kasnijoj fazi razvoja.
4. Softwarska ergonomija
Da bi mogli poboljšati softwarske proizvode, moramo ih moći međusobno uspoređivati i kvalitetno ocjenjivati. Softwarska ergonomija razvija upravo metode i kriterije za izvršavanje takvih procjena te je ona interdisciplinarni dio znanosti o radu koji se bavi direktnim ili indirektnim djelovanjem softwarskih proizvoda u čovjek-stroj radnom okruženju. Ona obuhvaća biološke, psihološke i socijalne aspekte interakcije između čovjeka i softwara.
Središnji ciljevi softwarske ergonomije su:
1. poboljšanje prihvaćanja ove tehnoligije
2. poboljšanje radne motivacije
3. povećanje radnih kompetencija
4. razvoj osobnosti
5. optimiranje opterećenja pri uvođenju novih tehnologija
Uvođenjem računala, čovjek više ne upravlja direktno sa strojem već indirektno, zbog čega on mora raspolagati s komponentama koje će mu omogućavati određeni stupanj slobode pri svladavanju radnih zadataka i to u okvirima središnjih ciljeva softwarske ergonomije.
Softwarska ergonomija se ujedno brine da, zbog uporabe računala za upravljanje strojem te na taj način prebacivanjem opterećenja sa fizičke na psihičku stranu čovjeka, ne dođe niti do prevelikog niti do premalog opterećenja radnika. Radi se o optimiranju čovjekova psihofizičkog opterećenja.
Može se reći da se softwarsku ergonomiju treba upotrijebiti da bismo povećali proizvodnju uz pomoć novih tehnologija, omogućili povećanje efikasnosti obrade informacija uvođenjem boljih metoda i postupaka te da bismo ovladali djelovanjem informacijskih tehnologija na čovjeka.
U svijetu se sve više razvijaju programi za prevenciju ozljeda nastalih dugotrajnim korištenjem računala. Potrebno je uvježbavanje i privikavanje na te programe koji olakšavaju poslove. Postoje programi koji omogućuju kontrolu računala glasom, koji vas upozoravaju da napravite pauzu ili daju upute za ergonomiju, istezanje i druge vježbe. Neki koriste slike, a neki animacije ili video isječke. Postoje i alati za mijenjanje izgleda tipkovnice tako da se može pisati samo jednom rukom ili promijeniti raspored slova i drugih tipki
5. Hardwarska ergonomija
„Klasična ergonomija“ zapravo podrazumijeva ovu vrstu ergonomije. Ona se ne bavi radnim sadržajem kao što je slučaj sa softwarskom ergonomijom. Uži okvir proučavanja hardwarske ergonomije su tehničko-fizikalne komponente računalnog sustava, dok u širi okvir spadaju neposredna i posredna okolina tog sustava kao što je na primjer: prikladna konstrukcija mjesta na kojem je aparatura, visina tog mjesta, stolica i njezini parametri te reflektirajuće površine.
Slijede primjeri koji opisuju čime se bavi hardwarska ergonomija:
Na primjer, u užem okviru govorimo o zaslonu i tipkovnici.
Postoji problem zaslona u slučaju veličine slova. Jasno jest da čitljivost ovisi o veličini slova. Istraživanja pokazuju da je vidna udaljenost u odnosu na zaslon maksimalno 750mm, a preporučuje se 400-450mm.
Važan je i odnos oko-zaslon-predložak. Naime oko se neprestano kreće između zaslona i predloška. Radi akomodacije i adaptacije oka, preporuča se ista razdaljina za ta dva vidna objekta. A u isto vrijeme, zaslon mora biti po vodoravnoj osi postavljen tako da bude moguća dobra prilagodba na svjetlosne odnose i na visinu očiju korisnika, uzimajući u obzir djelovanje blještanja i titranja. Vrlo je važan problem kompozicije informacija na zaslonu. Bitna jest i sadržajna i praktična građa zaslona. Sadržajna strana građe zaslona podrazumijeva logičnost informacija, dok grafička strana podrazumijeva preglednost, uočljivost i zanimljivost tih informacija.
Poseban je problem zaslon. Neka istraživanja pokazuju da se za dugotrajan rad često preferira jednobojnost zaslona, dok se kod višebojnih zaslona preporuča ograničavanje boja na najviše 3-5.
Tipkovnicu također valja ergonomski oblikovati. Da bi se sprječili problemi sa vidom, potrebno je da tipkovnica bude mat boje. Kod uobičajnih tastatura javlja se statičko opterećenje mišića zbog laganog okretanja zglobova šake prema van - abdukcija i okretanja
0 komentari:
Objavi komentar