Ako želimo na taj način proučavati ergonomiju, prvo se moramo malo pobliže upoznati sa znanošću o radu. Prema R. Hacksteinu znanost o radu je “kombinacija teoretskih, eksperimentalih i opisnih, prirodnih i društvenih znanosti… o ljudskom radu kao svjesnoj i planskoj, tjelesnoj i duhovnoj djelatnosti, kojoj je namjera zadovoljiti osnovne, a potom i više potrebe…pri čemu je ipak ta djelatnost samo jedan nepotpuni dio čovjekova tubitka.” Zbog toga znanost o radu nije samo jedan znanstveni problem, nego je ona također moralni i politički problem. Iz činjenice da se čovjek pri radu kreće u okolnostima koje nisu isključivo stanja njegove mikro, nego i njegove makrosituacije proizlazi moralni i politički problem znanosti o radu. Radi se o čovjekovom antropološkom položaju i vlastitom značenju u vremenu i društvu u kojem živi i u kojem stupa u posve određene egzistencijalne odnose.
Pojednostavljeno, znanost o radu bavi se raščlambom i oblikovanjem radnih sustava i radnih sredina, pri čemu nastoji, na osnovi znanstvenih spoznaja, ustanoviti sve potrebne mjere kojima bi se unaprijedio i olakšao život i rad čovjeka u industriji, ne zanemarujući pri tome marginalnu korist. Sustav, kojim se bavi znanost o radu obuhvaća:
• ljude
• strojeve
• način organizacije, u kojem dolazi do interakcije između čovjeka, stroja i radne okoline ( radnog mjesta).
Zbog takvog sadržaja sustava kojim se bavi znanost o radu, mnogi će poistovjetit ergonomiju sa znanošću o radu. Glavna razlika između ergonomije i znanosti o radu jest da je teoretsko područje ergonomije uže jer ga ona prima od nadređene znanosti o radu, te ergonomiju valja načelno promatrati u njezinoj praktičnoj dimenziji – kao tehnologiju.
U tome smislu, zadaća ergonomije jest usklađivanje navedenih dijelova sustava uz pomoć sastavnih dijelova znanosti o radu:
- antropometrija
- fiziologija rada
- psihologija rada
- sociologija rada
- pedagogija rada
- organizacija rada
0 komentari:
Objavi komentar